Zamisli vest ujutru na RTS-u:
“Zbog međunarodnih sankcija Srbija je isključena sa globalne mreže.”
Šok!
Pola komšiluka izlazi na terasu da pita jedni druge da li i njima ne radi Wi-Fi. Twitter ne postoji, Instagram je crn ekran, a Google izgleda kao beli list papira. Panika na sve strane – ne znaš ni koliko je burek, ni da li ti vozi autobus, ni šta je novo na TikToku.
Ali onda, kao svetlo u mraku, otvaraš DCX.rs i – radi. I to ne samo radi, nego sija brže nego ikad.
Zašto?
Zato što DCX.rs nije kao ostali.
Dok drugi hostinzi zavise od Frankfurt-a, Amsterdama i “cloud magle”, mi radimo iz srca Srbije – blizu Zlatibora. Naši serveri su kao kafanski muzičari: kad nestane struje, oni sviraju akustično; kad nestane gasa, pale peć na drva; a kad nestane interneta, naći će načina da pošalju paket i preko dimnih signala.
Šta ako nestane struje?
Nema problema. Imamo EcoFlow baterije, solarne panele i dizel generator.
Ako treba, i na bicikl se seda – voziš, okrećeš pedale, a tvoj sajt i dalje online.
Šta ako preseku kablove?
Razvlačimo nove. Imamo praksu – kad smo mogli da ubedimo Telekom da nam omogući BGP i promeni rute, možemo i podzemne tunele da iskopamo ako zatreba.
Šta ako zabrane internet u celini?
E tu dolazimo do čiste magije. DCX.rs uvek nađe način. Ako treba, šaljemo bajtove poštom, kurirskim službama ili dronovima. Možemo i preko Radija, u binarnom kodu: jedan bip – nula, dva bipa – jedinica.
Poenta
Dok svi drugi refreshuju Facebook uzalud, kod nas sajtovi i dalje rade.
Jer DCX.rs nije samo hosting – to je otporni sistem, lokalni, tvrdoglavi i uporan kao Srbija sama.
Tako da, kada ostatak sveta klikne “Disconnect” – tvoj sajt ostaje tu.
DCX.rs: jedino mesto gde hosting opstaje i u slučaju apokalipse.